Presuda Ustavnog suda FBiH po apelaciji Milana Dunovića na član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, te član 114. Zakona o radu.

Presuda Ustavnog suda FBiH po apelaciji Milana Dunovića na član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, te član 114. Zakona o radu.

Teške ekonomske posljedice uzrokovane pandemijom virusa Covid-19 su već ostavile svoje posljedice na radne odnose brojnih radnika u našoj zemlji, ali i cijelom svijetu. Ono najgore se tek očekuje, brojni otkazi, raskidi ugovora i sporovi između radnika i poslodavaca. Zbog svega navedenog što vas može zadesiti u narednom periodu, bitno je znati sljedeće:

Ustavni sud Federacije BiH je na sjednici od 26. februara ove godine donio presudu po apelaciji Milana Dunovića na član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, te član 124. Zakona o radu. Ustavni sud FBiH je utvrdio da je član 114. Zakona o radu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, dok je presudio da je član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu neustavan, navedeno je u presudi objavljenoj u Službenom listu FBiH. Podnosilac zahtjeva osporio je član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, jer smatra da ta odredba nije u skladu sa čl. II.A.2. (1) i VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa čl. 6., 13. i 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju.

Navodi da je članom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu propisano da se radnik ne mora obraćati poslodavcu sa prethodnim zahtjevom za ostvarivanje prava iz radnog odnosa prije podnošenja tužbe samo u slučaju otkaza ugovora o radu, a u svim drugim slučajevima kršenja prava radnik se mora prvo obratiti poslodavcu sa zahtjevom za ostvarivanje prava, i to u roku od 30 dana od dana povrede prava, odnosno saznanja za povredu prava. 

“Navedeni stav zakonodavca protivan je odredbama člana 6. Evropske konvencije Iz razloga što se na navedeni način ograničava radniku pravo na pravično suđenje. Slobodan pristup sudu jedno je od osnovnih prava koje ne može biti uslovljeno ničim, a pogotovo ne prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu i to u nerazumno kratkom roku od 30 dana” – stav je podnosioca apelacije.

Evropski sud za ljudska prava i Ustavni sud Bosne i Hercegovine ukazivali su na to da član 6. Evropske konvencije osigurava, između ostalog, svakom pravo da svoj zahtjev u vezi sa građanskim pravima i obavezama iznese pred sud ili tribunal. Međutim, zakonodavac na ovaj način de facto onemogućava radnicima da podnesu tužbu sudu, uslovljavajući ih prvobitnim obraćanjem poslodavcu, koji je i povrijedio neko radnikovo pravo. 

Član 114. Zakona o radu “Zaštita prava iz radnog odnosa” kaže: “(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa dužan* je u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava  zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava”. U ovom stavu ranije je pisalo da radnik može, a izmjenama Zakona uveden pojam da je dužan.

Sporna je bila izmjena i stava (3) člana 114. Zakona o radu, koji glasi “Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom*”. U ovom članu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu riječi “osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa”, zamijenjene su riječima “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom”.

Ovakva presuda Ustavnog suda Federacije BiH uveliko će olakšati radnicima pristup sudu i zaštitu prava, naročito u periodu koji slijedi, gdje će još učestalije nego inače dolaziti do kršenja radničkih prava. Za sve vrste pravne zaštite vezane za radne odnose, stojimo vam na raspolaganju.